Jovan Jovanović Zmaj je jedno od najprepoznatljivijih i najtoplijih imena srpske književnosti. Poznat pre svega kao pesnik za decu, autor vanvremenskih zbirki "Đulići" i "Đulići uveoci", čika Jova je bio i doktor medicine, satiričar, prevodilac i društveni radnik. Tokom svog nemirnog i selilačkog života, Zmaj je značajan trag ostavio i u Pančevu, gde je boravio, radio kao lekar i aktivno učestvovao u kulturnom uzdizanju grada.
U ovoj biografiji istražujemo Zmajevu lekarsku praksu u Pančevu, njegov književni rad tokom tog perioda i saradnju sa lokalnim kulturnim prvacima poput prote Vase Živkovića.
Dolazak u Pančevo i lekarska praksa
Jovan Jovanović Zmaj je rođen 6. decembra 1833. godine u Novom Sadu. Nakon završenih studija prava u Pešti, Pragu i Beču, odlučio je da se posveti medicini, te je diplomirao medicinu na Bečkom univerzitetu 1870. godine. Kao mlad lekar, tražeći mesto gde bi otvorio privatnu ordinaciju i obezbedio egzistenciju za svoju porodicu, Zmaj se krajem 1870. godine preselio u Pančevo.
Zmaj je otvorio privatnu lekarsku ordinaciju u starom gradskom jezgru Pančeva. Bio je izuzetno posvećen lekar, poznat po tome što siromašnim građanima često nije naplaćivao preglede i lekove, pa je čak sam kupovao medicinske preparate za decu iz siromašnih porodica. Pančevci su ga brzo zavoleli, ceneći njegovu blagu narav, empatiju i rešenost da pomogne svakome u nevolji. Lekarski rad mu je davao direktan uvid u svakodnevni život i patnje naroda, što je kasnije pretočio u brojne socijalne i satirične pesme.
Prijateljstvo sa protom Vasom Živkovićem i kulturni rad
Tokom boravka u Pančevu, Zmaj je odmah ušao u krug najuglednijih srpskih intelektualaca. Njegov najbliži saradnik i prijatelj postao je prota Vasa Živković, koji je tada bio centralna figura duhovnog i kulturnog života južnog Banata.
Književna saradnja i izdavaštvo
Zmaj i prota Vasa su delili ljubav prema poeziji i borbi za nacionalna prava Srba u Habzburškoj monarhiji. U Pančevu je Zmaj nastavio sa izdavanjem svog čuvenog satiričnog lista "Žiža", koji je bio izuzetno popularan zbog oštre kritike društvenih nepravdi i malograđanskog mentaliteta palanke (mentaliteta o kojem je decenijama kasnije pisala i Isidora Sekulić tokom svog boravka u gradu). Prota Vasa je svesrdno podržavao Zmajevu izdavačku delatnost, a sam Zmaj je pisao stihove inspirisane banatskim motivima.
Rad u Pevačkom društvu
Zmaj je pomagao rad Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva, najstarijeg pevačkog društva u zemlji. Njegovi stihovi su neretko komponovani za potrebe horskog pevanja, a prota Vasa je te pesme uvrštavao u repertoar crkvenih i građanskih svečanosti.
Lična tragedija i odlazak iz Pančeva
Zmajev boravak u Pančevu, iako profesionalno uspešan i društveno koristan, bio je obavijen senkom duboke porodične tragedije. Tokom boravka u Pančevu, zdravstveno stanje njegove voljene supruge Ruže Ličanin se pogoršalo, a njihova deca su počela jedno po jedno da oboljevaju od tuberkuloze – bolesti koja je u to vreme harala Banatom i za koju lekari, uprkos svim naporima, nisu imali leka.
Suočen sa smrću dece, Zmaj je bio skrhan bolom. Iz ove neopisive tuge nastali su najpotresniji stihovi njegove zbirke "Đulići uveoci", u kojoj je opevao bol za izgubljenom porodicom. Ovi stihovi, pisani delom u Pančevu, a delom u Futogu gde se porodica preselila u potrazi za lekom, predstavljaju vrhunac srpske elegične poezije.
Zmaj je napustio Pančevo 1871. godine, seleći se dalje u potrazi za mirom i poslom, ali je Pančevo ostalo zabeleženo u njegovoj biografiji kao mesto gde je neumorno radio kao narodni lekar i gde je kroz bol i stvaralaštvo zadužio srpsku kulturu.